Zabranjena vrata

2006. godine Zagrebačko kazalište mladih organiziralo je audiciju za mjuzikl "Zabranjena vrata". Ja se na audiciji nisam pojavila. Čak se ni ne sjećam razloga zašto nisam otišla.

Nakon dva mjeseca moja voditeljica dramske grupe, koja je ujedno i redateljica "Zabranjenih" na jednom satu dramske me pitala bi li htjela glumiti u predstavi jer joj se čini da bi bila idealna za ulogu glavne negativke. I tako sam ja došla na probu za predstavu. Dali su mi da malo pjevam da mi ispitaju glas, onda sam morala i nešto otplesati, glumila dio teksta i nakon pola sata odlučeno je da dobivam ulogu. I tako sam se ja priključila ostatku ekipe i počela s njima stvarati predstavu.

O čemu se tu zapravo radi?
Mladi koji se liječe u bolniic počinju prelaziti s ženskog na muški odjel, što je strogo zabranjeno, a vrata se tada počinju zaključavati što uzrokuje mnoge smiješne događaje.

Probe su trajale nekoliko mjeseci uglavnom vikendima. Cijele dane smo provodili u kazalištu. I iako je tada bilo prilično naporno, i ponekad nam je već svega bilo dosta, danas nam čak ponekad i nedostaju te silne probe. Pekara "Dinara"i "Pingvin" postali su naša glavna mjesta za obroke, a "Thalija" i nekadašnji "Hard rock" bila su mjesta gdje bi se našli na kavi prije i poslije probe.

Nakon nekoliko mjeseci došlo je i vrijeme za premijeru na kojoj smo se svi od reda tesli od treme i straha . Od naše premijere do danas došli smo do 100-te izvedbe naše predstave.
Ove godine trebali bi ju i obilježiti svečanom izvedbom koja će ujedno biti i zadnja jer smo svi prilično narasli, pa glavni muški glumci sa svojim ( sada već čvrstim) bradama ne djeluju pretjerano uvjerljivo kao dečkići od četrnaest godina.

Osim izvedbi u Zagrebu, gostovali smo u brojnim drugim gradovima u Hrvatskoj i izvan nje, ove godine prijavljeni smo i za festival u Estoniji, pa se nadamo da ćemo tim festivalom obilježiti prekrasne četiri godine rada na ovoj predstavi.
*autorske fotografije